Aortokoronarni bypass je operacija na srcu kojom se premošćuje suženje krvnih sudova koji hrane srce poznatijih kao koronarne arterije. Za  premošćenje se koriste arterije ili vene uzete sa drugog mesta našeg tela gde njihovo prisustvo nije neophodno. Pomoću njih se krv iznad mesta suženja dovodi do mesta ispod suženja tako da srce dobija dovoljnu količinu kiseonika potrebnu za normalan rad. Bypass na srcu je operacija koja bolesniku treba da obezbedi normalno funkcionisanje u svakodnevnom životu. Bypass rešava bol kod angine pektoris, sprečava nastanak infarkta srca, a kod osoba koje su već preležale infarkt zaustavlja dalje pogoršanje funkcije miokarda. Zbog raširenosti koronarne bolesti to je jedna od najčešće izvodjenih hirurška intervencija u svetu.

Krvni sudovi koji se koriste za bypass se nazivaju graftovi. Postoje dve osnovne vrste graftova: venski i arterijski. Venski graftovi su zbog osobina svog zida manje kvalitetni, kraće ostaju prohodni i postavljaju se na krvne sudove srca manjeg značaja. Kvalitetan venski graft takodje, može biti i veoma dugo prohodan. Arterijski graftovi sa druge strane su dugotrajniji i obezbedjuju bolje dugotrajno preživljavanje.  Arterija mamarija je graft koji se najviše koristi i najčešće se stavlja na prednju medjukomorsku granu leve koronarne arterije. Arterija mamarija normalno ishranjuje prednji zid grudnog koša sa koga se tokom operacije odvoji  i jednostavno “prebaci” na srce. To je opšte prihvaćen i gotovo obavezan način premošćavanja prednje grane leve koronarne arterije. Ovakvi arterijski bajpasevi prohodni su i ostaju nepromenjeni i više od 10 godina nakon operacije pa predstavljaju trajno rešenje kod preko  90% operisanih.

Danas se kod velikog broja bolesnika izvodi višestruka arterijaska revaskularizacija srca, gde se za bajpas pored arterije mamarije koriste i drugi arterijski graftovi kao što su desna mamarija ili arterija radialis. Arterija radialis se najčešće uzima  sa podlaktice leve ruke . Pre uzimanja arterije radialis za bajpas, detaljno se ispita kvalitet ostalih krvnih sudova ruke koji trebaju da preuzmu njenu funkciju.

KORONAROGRAFIJA

Koronarografija je dijagnostička metoda za procenu stepena suženja koronarnih krvnih sudova. To je invazivni postupak kojim se preko perifernih arterija ruku ili nogu  uvode kateteri i ubrizgava kontrast u srce. On  ispunjava  koronarne arterije i ukazuje na postojanje eventualnih suženja, tako da na osnovu koronarografskog nalaza zapravo postavljamo  operativnu indikaciju kod bolesnika i odredjujemo na kojim krvnim sudovima treba ugraditi bajpas. Koronarografski snimak desne koronarne arterije na slici. Strelica ukazuje na postojanje značajnog suženja.

Pre upućivanja bolesnika na koronarografiju mora se imati jasan dokaz postojanja ishemijske bolesti srca (preležan infarkt, EKG tokom napada angine pektoris i sl.). U suprotnom je neohodno najpre uraditi test opterećenjem da bi se utvrdilo koliko su tegobe zaista srčanog porekla. Svi bolesnici kojima je predvidjena operacija na otvorenom srcu (hirurgija zalistaka, aorte i sl.), a koji su stariji od 40 godina moraju u sklopu preoperativne dijagnostika moraju takodje uraditi kornarografski pregled. MSCT srca, popularno nazvan MSCT koronarografija je pregled kojim možemo postaviti sumnju na postojanje značajnih suženja, ali ne i operativnu indikaciju za bajpass.